Vulkanska vlakna

Vulkansko vlakno je kompozitni materijal od celuloze (pamučna odn. celulozna vlakna). Naziv je nastao po vulkanizaciji prirodnog kaučuka u tvrdu gumu, koja je površno gledano slična proizvodnji vulkanskog vlakna. Pri proizvodnji vulkanskog vlakna staze od pamučnih i/ili celuloznih vlakana provode se kroz kupku za pergamentaciju od otopine cink-klorida vode ili sumporne kiseline uslijed čega se vlakna počnu otapati. Zatim se tekućina istiskuje, pri čemu dolazi do međusobnog spajanja pojedinačnih vlakana i staza bez dodavanja vezivnih sredstava.

Zbog svoje visoke mehaničke čvrstoće i stabilnosti uz malu težinu i dobru elastičnost vulkansko vlakno danas se koristi ne samo za štancane dijelove, brtvila, nosače za laminat i druge industrijske proizvode, nego i kao materijal za nosač brusnih diskova, takozvanih diskova od vulkanskog vlakna (ploče ojačane vlaknima). U tu svrhu se obično koriste podloge debljine 0,38 i 0,84 mm.

Vulkansko vlakno je trajno otporno na temperature, no samo do 110 °C. Iz tog razloga bi pri radu s pločama ojačanima vlaknima trebalo izbjegavati previsoki pritisak i brušenje na mjestu, jer može doći do stvaranja plikova i opeklina na ploči, a time i do odlamanja zrna.
Celuloza prerađena u podlozi za ploču od vulkanskog vlakna je higroskopna, odnosno u stanju je primati vlagu iz okoline ili ju oslobađati u okolinu, uslijed čega dolazi do promjene volumena vlakana. Kod ploča ojačanih vlaknima, koje su izložene previsokoj ili preniskoj vlažnosti zraka, ovaj efekt uzrokuje krivljenje ploča. Stoga se preporučuje skladištenje ploča pri srednjoj vlažnosti zraka (relativna vlažnost zraka oko 45 do 65 %).

Vulkansko vlakno Klingspor koristi kao materijal nosača za brusnih diskova ojačane vlaknima. U tom području Klingspor nudi bogati izbor proizvoda za najrazličitije primjene.

Natrag za bazu znanja o brušenju